beats by dre cheap

Mirna luka.

Ja sam neko kome je jednostavnost dosta za život. Neko ko ustaje ujutro u pola 6h, i odgađa alarm još 10 minuta, jer sve u meni miruje i dok je sve u okolini užurbano, neko ko trči za autobusom koji već odlazi sa perona, i zbog toga ne šizi, jer ono što nam je suđeno, neće izbjeći, i čekati će čak i nas koje kasnimo. Neko ko poslije teško i tmurnog predavanja do 10i15h se smije i ispija kafe, uz cigaru i ne razmišlja toliko unaprijed, a ipak planira i živi u nadi, neko ko se raduje i onoj vrbi na Vilsu, koja je tako tužno objesila svoje grane, ali tako puna života, koja obećava najljepše fotografije u ranu jesen i kasno ljeto. Neko ko i poslije umornog dana, zanemarujući san izlazi i pije vino, priča o putovanjima i prevaljuje mnoga u svojoj glavi. Neko kome je i onaj zalazak sunca na vikendici uz shishu i prijatelje, priče o nostalgiji i prošlosti dovoljno za sreću. I ona riba koju pržimo u dva ujutro iza ponoći, i ona loza od starog koju pijemo kada smo već sve popili, i oni narodnjaci za koje se kunemo da ne znamo ko pjeva, pa nagađamo. Ja sam neko kome prijatelji, za koje većina misli da su ovakvi ili onakvi, su divovi puni ljubavi, koji su baš bili ti koji su sa mnom na vikendici plakali kada nas je votka uzela, sa kojima sam planirala more i provela najljepše ljeto u životu, gledala horore i budila se u pola noći po cigaretu i još jednu epizodu Sex and City-a i razgovore o prvim problemima svijeta. Život je lijep i potaman, čak i onda kada nas ljudi u koje smo polagali velike nade i u čijim očima smo vidjeli svoje snove iznevjere i ostave ogoljene. I dalje vjerujem u ljubav se ljubavlju vraća, i da bi bili voljeni, trebamo voljeti i izgoriti, i onda roditi sebe novog, ali i dalje nevinog. Graditi mostove tamo gdje su nekada davno bili, i saditi cvijeće kraj krematorijuma, tako da bi sve bilo puno života. Kada ti zakucaju na vrata i zatraže sitniš, dati krupnu novčanicu, jer imamo onoliko koliko dajemo, i isključivo toliko. Bogati smo ako se neko zbog nas nasmije i osjeti olakšanje, i kada nekome poklonimo sitnicu, kartu, razglednicu, novi instrument, ili djelić sebe, one pozitivne energeije. Bogati smo ne sa onim što naše džepove i novčanike ispunjava, već sa onim što nas same ispunjava, sa onim što u sebi nosimo i uz same limite poklanjamo onima koji se kolebaju. Ja sam i dalje neko ko je sebi dovoljan za sreću, neko ko sa prijateljima uz shishu i na velikoj terasi vikendice posmatra zalazak sunca kojim se divi, i zahvaljuje na ljudima koji su pored svega odabrali da baš sa mnom ispraćaju taj trenutak. Putovala sam toliko, da se već trag tih putovanja osjeti u mojim espadrilama i miriše na čežnju, Crnu Goru, Hrvatsku, otoke i poluotoke, doručke kraj puta, uz miris cigarete i ljutine od votke, večere u praznim restoranima u kojima su nas ljudi dočekali sa toliko radosti i veselja kao da je lokal pun i radi punom parom od jutra do sutra. Život čine male stvari, kao što su jutra bez alarma, nedjelje pune ustipaka i punog stola za trpezarijom. Kafa u lokalu koji posjećujemo godinama, koji nas nervira, ali na neki način je naš i u njemu smo svoji. Petak koji ispraća radnu sedmicu, mala crna haljina i crvene štikle, lacoste i crveni ruž, vjetar u kosi i miris vikenda. Život su male stvari, koje su zapravo velike i ključne. Smijeh, radost i ljudi koje voliš, koji te vole, i pune tvoj život, izbjegavanje i ignorisanje ispita i fakulteta, i serije u kasno navečer, pisanje kao najveći stupanj strasti i sapiranje tuge. Voljeti, i biti voljen. Želim vam da pronađete svoju drugu polovinu, baš kao i ja. Da sa nekim sjedite na zadnjem sjedištu auta, i zaspite u tom zagrljaju, gledajući film, a taj neko bez ljutnje vas posmatra i divi vam se. Da zajedno putujete, stvarajući nezaboravne uspomene, da tražite putanju na mapama, i prolazite nebrojeno puta istom ulicom, ali ne nervirate se, već vam je smiješno, uživate u svakom satu i trenutku koji provodite kao cjelina. Da imate kraj sebe nekoga, sa kim se svađate, i ko svađu prekida upitom, voliš li me, gdje sve neduomice prestaju. Da se u nečijem zagrljaju pronađete, da držeći nečiju ruku držite cijeli svijet. Da pišete kao i ja, o nekome, i da je neko vaš povod sreće, tuge, osmijeha, ali i suza, jer kada pronađete sve u jednom, ne nastavljate, pronašli ste i došli do cilja. Da vas neko obraduje ružom, rečenicom "otvori mi vrata", da u pola svađe izađe iz auta, bez riječi, i vrati se buketom ruža, pa kroz suze uveličavate vašu ljubav i pojašnjavate svoje postupke. Malo tuge u korpi punoj ljubavi, je kao sol, prilog, koji zna biti previše, ali bez čega je cjelina nezamisliva. Ti si meni dao smisao, i ispisao najljepše stranice moje knjige, osoba koju posmatram kao savršen model sa svim svojim nesavršenostima. Neko ko me spusti i podigne za jednu stotinjku. Neko bez koga sutra ne bi vrijedilo.

Story about love.
http://ourwickedgame.blogger.ba
08/02/2019 18:52