beats by dre cheap

Rani septembar.

"Bila je noć, rani septembar, bila je noć, sve ostalo je mit.." I kao stari dobri klišej, sve je otpočelo sa osmijehom. Osmijeh i pogled preko ramena, kroz svjetlucajuće ukrase otvorenog portala, za koje se u momenat zapitah šta dovraga rade tu, u samoj srži ljetne noći, promjeniše i pomjeriše u meni nešto, i za čas pomislih i osjetih svu onu čežnju talasa koji udaraju i lome se o stijene, sa toliko života i prkosa koji skončavaju u svega nekoliko sekundi, i kao da u meni polomiše sve ostatke samoće, tuge i melanholije. Zapitala sam se u tom djeliću sekunde da li u meni i dalje postoji zrno nade, smjelosti, za taj veliki i snažni pojam okarakterisan slovima ljubavi, i sve one šarene boje na paleti koje otupe naš čeoni režanj i čine nam nedostižno dostižnim. Sat je već otkucao svoje, i bilo je vrijeme za drugi čin ove noći, vikendicu, sjedljaku, iscrpne priče o životu, svrsi, ljubavi, karijeri, i sve ono što je vrtilo u krug isti ton, polovinu ljeta. Dok smo se pozdravljali na odlasku, moj pramen kose odluči zalutati kroz njegovu bradu i osjetih miris koji donese mir i sigurnost, nešto potpuno suprotno svemu sa čime se do tada suočih. Jedna ljetna noć, rana, septembarska, ispisa novi list rođenih u moju čast i okrenu globus na posve novi merdijan od svih meni znanih. Prvi izlaz je prošao brzo, tih par sati, nas dvoje, Konjic, shisha, moja cvijetna haljina i plavi mantil, i njegova crnina, ispisaše prva slova ove ljubavi. Sati su prohujali, dok smo razmjenjivali uspomene naše bliske i dalje prošlosti, koji pogled, i sve se sklopilo kao mozaik, meni, i tebi, nama. Oduvijek sam znala da će sve biti spremno za tvoj dolazak, za prve korake, one prave osobe, tvoje izgubljene polovice, tamo gore, gdje nema životne boje i negdje dolje, gdje se ljudi svega boje, i ja među njima. Ti ćeš stići, a moje srce će se na paramparčad presjeći. Trebalo je da davno prestanem obilaziti ovu galerijsku kolekciju boli, znam ja to, ali odveć naviknuta na bol, rezistentna, ona i dalje ne prestaje boljeti. Pomislih za trenutak da želim ljubav, i prepustih se tome. 4 mjeseca je prošlo kao dlanom o dlan, a iza nas ostao cijeli album uspomena, u riječi neprevodivo prelijepih trenutaka, dana, sati i minuta, u kojima sam postala neupitno i nepovratno tvoja, luda za tobom, i pijana od tebe kroz svih 128 dana. Ispratili smo kasno ljeto, jesen, i zimu, a sve moje, nepovratno tvoje, ostalo je zagrijano kao i prvog dana, čak i na najnižim minusima koji su izmjereni na ulicama ovoga grada. Bili smo melodija, preko pjesme, a sada smo postali priča koja se svima sviđa, nedostižno, koje sve te male i pohlepne ručice nastoje dosegnuti, ali uzaludno. Ti si postao moja rana, i moja snaga. Moj početak, i moj kraj. Ja nisam dovoljno hrabra da odustanem od sebe, a samim time i tebe, jer si ti neupitno dio mene, mog postojanja, i same svrhe ovog života. Voljela bih da zauvijek ostaneš u mom zagrljaju, da te gledam, da te volim, da te molim da se boriš, za nas, za još jedno sutra, za neka bolja jutra. Znam da znaš, i znaš da znam, da je moja sebičnost oholog lika, ali naprosto ne mogu protiv sebe, a ni ove ljubavi za tebe. Zato sve moje molbe odišu riječima "Ostani", jer ti si mi potreban kao i vazduh koji udišem, na koji cijelo moje tijelo, moje ruke, kosa, usne, mirišu. Ti si moj djelić sunca, među svim tim oblacima, one ruke koje donose mir i spokoj, sreću, i osmijeh, koje uljepšaju svaki moj dan. Onaj osmijeh koji otkida i najveću tugu. Ti si moje mjesto, moje "taman", uz koje se sklupčam prije spavanja i molim Bogu na tebi, kao naljepšem poklonu. Živim mali život, nikada mi ništa neće biti važnije od toga da dođem u svoj dom, i da me tamo čeka tvoj osmijeh, tvoje prisustvo, koje je dovoljno i koje rezultuje odsustvo svega, jer kada imate osobu, zbog koje se osjećate kao da sve u vama cvijeta, onda imate sve u životu. I možda nismo osvanuli kako treba da osvanu muškarac i žena, ali smo zaspali i probudili se u zagrljaju, i to je bilo dovoljno da porušiš sve mostove djetinjstva, a da pri tome sačuvaš naivnost i iskrenost djeteta u meni, i izgradiš ženu sa ciljem, koja svakim djelićem sebe pripada samo jednom muškarcu, od početka, pa do kraja vremena, ruba beskraja. Hvala ti ljepoto, sreća odiše kroz svih 5 slova tvoga imena. Jutra kraj tebe mirišu na sreću, ljepotu, pjevušenje, kafu i doručak u krevetu, zajedničko presvlačenje, dotjerivanje, naše neumorne vožnje u želji da popunimo album sa još jednom fotografijom uspomena, noći na kuhana vina, priču i planove o izgradnji zajedničkog života, duge i teške razgovore, pomiješane sa još dužim i nježnijim poljupcima, i tvojim dodirima. Jedino si moje blago.

Story about love.
http://ourwickedgame.blogger.ba
26/01/2019 16:57